Proučavanjem programa i zadatka za novi bazenski kompleks prva misao koja se nameće je konstatacija formiranja bazena uz glavnu gradsku aveniju. Nova bazenska dvorana predstavlja fasadu, sliku glavnog zapadnog ulaza u grad.
Način korištenja koji proizlazi iz otvorenosti, izloženosti budućih kupača i brzina glavne gradske avenije kontradikcija je koja može predstavljati zanimljiv zadatak. Umjesto zatvorenosti, zelenila, središta naselja i životne situacije svakodnevnog susjedstva u ovom slučaju vodeni sadržaj je izložen, vidljiv, bučan, eksponiran i predstavlja barijeru između mirnog naselja i brzine automobila, postaje štit, ali i slika našeg grada na jednim od glavih gradskih vratiju.
Kad se ovakvoj složenoj lokaciji doda i urbano pravilo temeljem kojeg je markica, tlocrtni oblik novog sklopa zadan obaveznim građevinskim pravcima, uspostavljen je i definiran okvir zadatka formirajući zanimljivo pitanje, ograničenja i kontradikcija pretvarajući se u potencijal novog arhitektonskog sklopa kao slike vremena i prostora koji gradimo. Tlocrtni oblik proizašao je iz urbanog pravila i zadanog oblika parcele, a očito povlači linije davno definiranih katastarskih čestica i nove prometnice. Skoro arhetipski tlocrtni oblik potvrđen je i obaveznim građevinim pravcima prema susjednim parcelama. Objekt definira, osvaja i ustoličuje svoju zonu vanjskim redom gustih stupova. Na taj način postigla se jednoobraznost, ritam gustog rastera koji je i zatvoren i otvoren. Dobiven je međuprostor, trijem, ophod, dio koji pripada i objektu i okolici. Zaštitni pojas koji neovisno o unutrašnjosti stvara vanjsku sliku, javnog objekta, dovoljno slobodnu da izmjenom sunca, svijetla, noći, dana ostvari posebnu prepoznatljivost u brzini vožnje. Raster je pravilan, vanjski nešto gušći, unutašnji prati pravilnu tlocrtnu mrežu unutar koje je sve dimenzionirano. Prema jugu i ortogonalnom istoku i zapadu ritam stupova je jednoobrazan u cijeloj visini. Na skošenim dijelovima prema naselju ritam vanjske fasade je složeniji, kompleksniji: u prizemlju je nastavljen već zadani razmak stupova, dok u katnoj zoni dolazi do promjene. Stupovi nisu u pravilnom, jednoobraznom sistemu, već je njihova pozicija uvjetovana osnovnom tlocrtnom mrežom i kosinom tlocrtnog oblika. Na ovaj način ostvarena je fasada prema naselju. Isto tako u tom dijelu se volumen smanjuje i približava mjerilu zatečenog susjedstva.
Vanjski ophodi, trijemovi su različiti, ovisno o poziciji. Južmi i zapadni su uski, prohodni putevi, istočni je dubok, proširuje se na zonu niskog volumena te je definiran rasterom stupova koji formiraju ulazni trijem. Sjeverni trokut natkrivene loggie pripada naselju, amfiteatrom okrenut prema susjedima. Raster stupova ulaznog prostora je pravilan, te se nalazi oko staklene galerije kroz koju se vidi dvoranski prostor podruma.
Osim dvorane s pratećim sadržajima u podrumu se nalazi sklonište, te glavne sanitarije. Ulazni prostor je dvoetažan, otvoren prema krovu. Na jednoj strani pristupa se bazenu, a na drugoj tribinama za gledatelje. Tako su postavljene dvije glavne vertikalne komunikacije. Ostali dio prizemlja je servisno tehnički prostor, pristupačan i efikasan u odnosu prema sadržajima koje opslužuje. Na prvom katu nalaze se bazenske dvorane sa sklopom garderoba i sanitarnim propusnikom. Jedini ispravan način organizacije korištenja bazena je da se u istom nivou nalaze svi mokri sadržaji. To osigurava jednostavnost korištenja i izbjegava mokro hodanje stubama i liftom. Svaki od zadanih bazena nalazi se u svojoj zasebnoj dvorani. Veliki bazen sa tribinama na južnoj strani izlazi iz rastera stupova. Prostor je otvoren, odizanjem na kat i zonom vanjskih stupova ostvarena je dovoljna distanca od okoline, stvarajući ambijent plivališta. Sve strane interijera su jednoobrazne, u istom ritmu, te na taj način dvorana dobiva formu, jasnu atmosferu. Drugi manji bazen je zatvoreniji, manja soba koja u osnovnom ritmu ima proreze, zidove koji onemogućuju pogled vani i nadsvjetlo koje osigurava dnevnu atmosferu. Velika soba velikog bazena koja želi biti veća i mala soba malog bazena , zatvorena i koncentrirana, poput neke mirne pripreme, učenja.
Bazeni su na dva mjesta međusobno spojeni prolazom kod sanitarnog propusnika i zonom nadzornika. Na katu iznad nalazi se uprava s pristupom tribinama. Poput poznatog, uobičajenog tlocrta povijesnog hrama koji svojim vanjskim redom, proporcijom, pravilnosti čuva unutrašnjost, ali i na isti način stvara, potiče na red i pravilnost u okolnom prostoru, svijetu koji oblikujemo.